ARTUR REMBO PESME PDF

Žan Nikola Artur Rembo ( oktobar – novembar ) je bio francuski Žorž Izambar, koji je stigao u Šarvil neposredno nakon objavljivanja pesme. Polish Your Origami. Descrição: Artur Biernacki Polish Your Origami Artur Silvestri – Modelul omului Samoglasnici, pesma Artur Rembo. Download Pijani Brod Artur Rembo Short Description. Download Pijani Brod Artur Rembo Description. „Pijani brod“ – Rembo –.

Author: Samudal Zulkimuro
Country: Norway
Language: English (Spanish)
Genre: Software
Published (Last): 18 September 2009
Pages: 379
PDF File Size: 16.14 Mb
ePub File Size: 19.86 Mb
ISBN: 520-3-44240-539-8
Downloads: 34731
Price: Free* [*Free Regsitration Required]
Uploader: Vojora

Molimo vas prijavite se ili se registrujte. Da niste izgubili svoj aktivacioni e-mail? Fan forum SF fanova. Ovde mozete postovati pesme svojih najdrazih pesnika, nevezanih za SciFi, od starih klasika za sva vremena kojih se uvek treba podsetiti, svakako do najnovijih, koje ste mozda jos jutros procitali Pocinjem ja, jednim od svojih najdrazih stvaralaca. I tada kao sa vulkana lava, Sipacu misli sto nas razum prze — Tresce se vecnost i pucina plava, I svi atomi koji svetlost drze.

Pesme u ovoj temi: Zar meni jadnom sva ta divota? Zar pese blago toliko sve? Tako mi do nje prostire pute, Santa Maria della Salute.

U raj, u raj, u njezin zagrljaj! Qrtur – Dusanovac Pol: Kako je ovo dobra pesma. Nekada sam pokusavao da je naucim napamet, ali nisam imao volje da zavrsim. A jednom sam imao priliku da slusamo Beckovica kako je recituje ovo se odnosi na Santa Maria della Salute. No, evo i mog doprinosa temi: Milan Rakic – Dolap Ja znam jedan dolap. Crn, glomazan, truo, Stoji kao spomen iz prastarih dana.

Ti bi trave hteo; Svuda oko tebe buja trava gusta, I mirise njene cuv donosi vreo. To be happy in this world, first you need a cell phone and then you need an airplane. Then you’re truly wireless.

I jos jedna od Milana Rakica: Al’ ne volim te, ne volim te, draga! Moj daleko najdrazi stvaralac, Milos Crnjanski Samo, to vise i nismo mi, zivot, a ni zvezde, nego samo cudovista, polipi, delfini, sto se tumbaju preko pesmr, i plove i jezde, i urlicu: Ti, medjutim, rastes, uz zornjacu jasnu, sa Avalom plavom u daljini, kao breg.

Ti treperis, i kad ovde zvezde gasnu, i topis, ko Sunce, i led suza, i lanjski sneg. U Tebi atur besmisla, ni smrti. Ti sjajis kao iskopan stari mac. U Tebi sve vaskrsne, i zaigra, pa se vrti, i ponavlja, kao dan i detinji plac.

A kad mi se glas, i oci, i dah, upokoje, Ti ces me, znam, uzeti na krilo svoje. Moj Sibe poludeli, zinuo kao pes. Samo, to vise nismo mi, u mladosti i moci, vec neki papagaji, cimpanzi, neveseli, sto mi se smeju i vriste u mojoj samoci.

Ti budis veselost, sto je renbo bila, kikot, tu, i u mom kriku, vrisku, i vapaju. U Tebi nema crva, ni rebo groba.

Pijani Brod Artur Rembo – Free Download PDF

Ti blistas, kao kroz suze ljudski smeh. U Tebi jedan orac peva, i u zimsko doba, prelivsi krv, kao vino, u novi meh. A kad mi klone glava i budu stali sati, Ti ces me, znam, poljubiti kao mati.

  APUSH REA CRASH COURSE PDF

Samo, to nisam ja, ni Venecija sto se plavi, nego neke rusevine, aveti, i stecci, sto ostaju za nama na zemlji, i, u travi. I nase ” proslo”. Ti, medjutim, stojis nad sirokom rekom, nad ravnicom plodnom, tvrd, rrembo kao stit. Ti pevas vedro, sa grmljavinom dalekom, i tkas u stoleca, sa munjama, i svoju nit. U Tebi nema moje ljudske tuge.

Ti imas streljaca pogled prav i nem. Ti i plac pretvaras kao dazd u sarene duge, a hladis, ko dalek bor, kad te udahnem. rmbo

Pijani Brod Artur Rembo

A kad dodje cas, da mi se srce staro stisa, Tvoj ce bagren pasti na me kao kisa. LIZBUA i moj put, u svet, kule u vazduhu i na morskoj peni, prividjaju mi se jos, dok mi zizak drsce ko prut i prenosim i zemlju, u sne, u sne, u sne.

Samo, to vise nisu, ni zene, ni ljudi zivi, nego neke nemocne, slabe, i setne seni, sto mi kazu, da nisu zveri, da nisu krivi, da im zivot bas nista nije dao, pa sapcu ” nao, nao, nao” i nase ” rfmbo, ne”. Ti, medjutim, dises, u nocnoj tisini, do zvezda, sto pesmf put Suncu u tvoj san. Ti slusas svog srca lupu, u dubini, sto udara, ko stenom, u mracni Kalemegdan. Tebi su nasi boli sitni mravi.

Ti biser suza nasih bacas u prah. Ali se nad njima, posle, Tvoja zora zaplavi, u koju se mlad i veseo ermbo. A kad umorno srce moje ucuti, da spi, uzglavlje meko ces mi, u snu, biti, Ti.

FINISTERE i njen stas, brak, poljupci bura sto je tako silne bila, prividjaju mi se jos, po neki leptir, bulke, klas, dok, u proslosi, slusam, njen korak, tako lak.

Samo, to vise nije ona, ni njen glas nasmejan. Pa mi mrmlja reci “tombe” i “sombre”. Pa kresti njino ” ombre, ombre”. Ti, medjutim, kreces, ko nas labud vecni, iz smrti, u krvi, prema Suncu, na svoj put. Dok meni dan tone u tvoj ponor recni, Ti se dizes, iz jutra, sav zracima obasut.

Ja cu negde, sam, u Sahari, stati, u onoj gde su karavani seni, ali, ko sto uz mrtvog Tuarega cuci mati, Ti ces, do smrti, biti uteha meni.

A kad mi slome dusu, koplje, ruku i nogu, Tebe, Tebe, znam da ne mogu, ne mogu. ZIVOT ljudski, i hrt, sveo list, galeb, srna, i Mesec na pucini, prividjaju mi se, na kraju, ko san, kao i smrt jednog po jednog glumca naseg pozorista. Samo, sve to, i ja, nismo nikad ni bili vise, nego neka pena, trenuci, sapat u Kini, sto sapce, kao i srce, sve hladnije i tise: Zivot Sve to ne zavisi od mene.

I, vidis, to utesi me. Ne zavisi od mene. Ne, ne od mene. Prilozi sta god se tebi dopada, Miki, bice to lep doprinos Inace, ako izrazis zelju nesto posebno da procitas, samo reci John Keats “Endymion” Book 2 O sovereign power of love!

  FIVE DIALOGUES EUTHYPHRO APOLOGY CRITO MENO PHAEDO PDF

All records, saving thine, come cool, and calm, And shadowy, through the mist of passed years: For others, good or bad, hatred and tears Have become indolent; but touching thine, One sigh doth echo, one poor sob doth pine, One kiss brings honey-dew from buried days.

Arthur Rimbaud – Wikipedia

Swart planet in the universe of deeds! Wide sea, that one continuous murmur breeds Along the pebbled shore of memory!

What care, though striding Alexander past The Indus with his Macedonian numbers? Though old Ulysses tortured from his slumbers The glutted Cyclops, what care?

Fearfully Must such conviction come upon his head. What promise hast thou rdmbo guarded since The day of sacrifice? Or, have new sorrows Come with the constant dawn upon thy morrows?

Arthur Rimbaud

For many days, Has he been wandering in uncertain ways: Through wilderness, and woods of mossed oaks; Counting his woe-worn minutes, by the strokes Of the lone wood-cutter; and listening still, Hour after hour, to each lush-leaved rill. Now he is sitting by a shady rembl, And elbow-deep with feverous fingering Stems the upbursting cold: One track unseams A wooded cleft, and, far away, the blue Of pes,e fades upon him; then, anew, He sinks adown a solitary glen, Where there was never sound of mortal men, Saving, perhaps, peeme snow-light cadences Melting to silence, when upon the breeze Some holy bark let forth an anthem sweet, To cheer itself to Delphi.

But, at that very touch, to disappear So fairy-quick, was strange! Bewildered, Artir sought around, and shook each bed Of covert flowers in vain; and then he flung Himself along the grass.

To him her dripping hand she softly kist, And anxiously began to plait and twist Her ringlets round her fingers, saying: Too long, alas, hast thou starved on the ruth, The bitterness of love: Why it is thus, one knows in heaven above: But, a poor Naiad, I guess not.

I have a ditty for my hollow cell.

But this is human life: Where soil is men grow, Whether to weeds or flowers; but for me, There is no depth to strike in: I can see Nought earthly worth my compassing; so stand Upon a misty, jutting head of land— Alone?

O meekest dove Of heaven! O Cynthia, ten-times bright and fair! How beautiful thou art! The world how deep! How tremulous-dazzlingly the wheels sweep Around their axle! Then these gleaming reins, How pwsme